Knjižnice u digitalno doba

Knjižnice u digitalno doba

Objavljeno, 15. studenoga 2016. | Knjižničarstvo

Piše: Martina Makar

Samom pojavom čovjeka javila se potreba za interakcijom  između ljudi, međutim sama interakcija znakovima, kojima se čovjek u samim počecima služio nije bila dovoljna za razmjenu znanja i iskustva stečenih kroz život, te se već vrlo rano u povijesti razvila potreba za bilježenjem stečenog znanja, kako bi se isto pružilo generacijama koje dolaze i samim time spriječio nepotrebno učenje vještina iz početka vremena čovjeka. Tako je došlo do izuma pisma. Pisalo se na glinenim pločicama, papirusu, svitku, koži itd., sa željom da se ti isti zapisi očuvaju, a u tu svrhu nastajele su prve knjižnice. Knjižnice su u početku koristili samo učenjaci i visoki staleži, sve do dolaska renesanse i općeg procvata znanosti kada običan puk stupa u knjižnicu, gdje su pohranjena znanja svijeta, ali i lijepa literatura. Knjižnice u tom periodu dobivaju posve drugačiju ulogu i počinju, ne samo pohranjivati i čuvati djela, već i vršiti posudbu i omogućiti pristup informacijama svim ljudima, a što je puno kasnije utvrđeno mnogim deklaracijama, posebice  UNESCO-voj o pravu na pristup informacijama.

Internet svakako utječe na brzinu i prijenos informacija, a knjižnica mora pronaći svoje mjesto u vremenu digitalizacije. Osim nužnosti nabave novih digitalnih uređaja, osoblje zaposleno u knjižnici mora pratiti razvoj novih tehnologija, stjecati nove vještine i biti spremno prihvatiti novitete primjerice, u obliku digitalnih publikacija (e-knjiga, baza podataka), održavati mrežne stranice, digitalne kataloge, koristiti se društvenim mrežama i omogućiti svojim korisnicima sveobuhvatni pristup knjižničnim uslugama, bez obzira na radno vrijeme knjižnice. Knjižnica mora postati vidljiva, jer ju više ne odlikuju samo isunjavanje ciljeva poput posudbe, čuvanja, korištenja i obrade zabilježenog znanja, već mora omogućiti i sudjelovanje korisnika u nastajanju informacija, putem Web alata.

Osim problema vidljivosti, ono što obilježava digitalno doba  jesu i autorskopravna pitanja, posebice vezana uz digitalna djela i njihovo autorsko pravo, što predstavlja veliki problem u digitalizaciji zabilježenog znanja,a koja predstavlja obvezu knjižnica u širenju i dostupnosti informacija.

Poznato da se izrazito malo ulaže u kulturu, pa tako i knjižnice imaju ograničena sredstva za poslovanje, ali one moraju same pronaći svoje mjesto u društvu, koristiti i implementirati iskustva i znanja iz privatnog sektora, te ih koristiti u prikupljanju donacija, koje će omogućiti poboljšanje usluga, ali i nabavu tiskane i digitalne građe, koja ulazi na velika vrata u knjižnice.

Knjižnice su prošle dalek put od svojih početaka, kataloga u knjizi, kataloga na listićima, do pojave interneta i sad već sveprisutnih digitalnih kataloga OPAC-a. Međutim, iako se tehnologija brzo razvija, ne smije se zanemariti i takozvani „digitalni jaz“ koji je postao najveći problem u informacijskom i komunikacijskom svijetu, a označava razliku između bogatih i siromašnih zemalja. Vrlo je vidljiva tendencija ulaganja u visokoškolske, te ostale knjižnice u bogatijim društvima, dok male pučke, narodne i školske knjižnice ostaju zanemarene, odnosno na periferiji društva, a upravo je takvim knjižnicama, u siromašnim ili izoliranim društvima, više nego potrebno ulaganje u takvu ustanovu, kojoj je prvenstveno cilj pružiti relevantu i brzu informaciju, sudjelovati u učenju i razvijanju ne samo opće pismenosti, već i informacijske pismenosti kojom stječemo znanja i vještine potrebne za daljne učenje i razvoj, ne samo jednog čovjeka, već i društva u cjelini. Samim time knjižnice, ali i društvo moraju promicati  demokratske vrijednosti i pravo na pristup informacijama, zajamčen svim ljudima bez obzira gdje se nalazili.

Iako su nam u današnje vrijeme informacije lako dostupne (sve se može pronaći na Web-u), istina je daleko od toga. Internet je prepun mnoštva nepovezanih, neprovjerenih, netočnih informacija, koje svakako ne mogu pridonijeti učenju, već samo stvoriti zbrku. Knjižnice u digitalnom dobu imaju mnogo veću ulogu i važnost nego ikada prije, a to je usmjeriti svoje korisnike i one koji to još nisu na prave i relevantne izvore, bilo na baze podataka, pisana djela i publikacije, informacije javnih tijela ali i poučiti te iste korisnike alatima i vještinama pretraživanja i pronalaženja prave informacije. Samim time knjižnice se moraju još više istaknuti u zajedici u kojoj djeluju,biti vidljive, omogućiti svima pristup Interetu i novim digitalnim tehnologijama, provoditi aktivnosti vezane uz pretraživanja baza, posebice uključiti mlađu i stariju populaciju,te time pridonijeti smanjenju digitalnog jaza u svijetu.